Na početku predavanja A. Muhamedbegović dao je pregled „Zakona o finansijskoj konsolidaciji rudnika uglja u Federaciji BiH prema obračunatim, a neuplaćenim javnim prihodima u periodu od 2009. do 2015. godine“ koji je stupio na snagu od 01.01.2009. godine. Ovaj zakon predviđa da Vlada FBiH plati 200 miliona KM dugova za PIO i poreze u periodu 2009-2015 u sedam jednakih rata tj 1 isplata godišnje.
Dogovoreno je da kantoni (u kojima su smješteni rudnici) plate dug od 123,8 miliona KM za osiguranje od nezaposlenosti i zdravstvo, a da JP Elektroprivreda BiH plati dugove rudnika prema dobavljačima i kreditorima i investira u „modernizaciju postojeće i nabavku nove opreme“. Stvoren je „Koncern“ od sedam rudnika koja su bila kao zavisno društvo i JP Elektroprivreda BiH kao vladajuće društvo.
Prema različitim izvorima, četiri federalne vlade su u periodu od 2009-2017. izdvojile 175,3 milona KM za konsolidaciju rudnika. Pored toga, JP Elektroprivreda BiH d.d. uložila je 310 miliona KM za novu opremu i dokapitalizaciju, a skoro 200 miliona kroz druge vidove pomoći. Dakle, ukupno za konsolidaciju rudnika uglja plaćeno je 685,3 miliona KM. Međutim, uprkos svim ulaganjima, ukupna dugovanja sedam rudnika uglja i RMU Banovići na kraju 2020. iznose 1,022 milijardi KM. Razlozi za konstantne gubitke u poslovanju rudnika bili su: zaostala tehnologija eksploatacije, opasni uslovi rada u kojima svaki četvrti zaposleni u jamskim rudnicima ima umanjenu radnu sposobnost, partokratijsko zapošljavanje i nedostatak adekvatnog inspekcijskog nadzora, kriminalne javne nabavke u rudnicima, nekažnjivost odgovornih koji ostaju bez sancija, kao i prekobrojna administracija koja broji višak od oko 2200 zaposlenih. U nastavku predavanja opisan je primjer Rudnika Kreka, kao primjer nekažnjenog kriminala sa specifičnim primjerima iz izvještaja o finansijskoj reviziji iz 2018 koji je sproveo Ured za reviziju u FBiH.
Daljom analizom zaključeno je da su niske cijene uglja po kojima ih otkupljuju termoelektrane odgovorne za gubitke u rudnicima, te da je gubitak kroz prodaju uglja 2017. godine iznosio 47 miliona KM.
Poseban segmet predavanja posvećen je neizbježnom uvođenju CO2 takse na koju se BiH obavezala potpisivanje Sofijske deklaracije 2020. Pored toga, istaknuto je i da su najveći izvoznici struje u BiH zapravo privatne kompanije koje na unutrašnjem tržištu otkupljuju viškove od JP EP BiH. Čak i profit od
prljave električne energije izmiče iz ruku građana BiH. Ta prljava energija dovodi do urušavanja ljudskog zdravlja. Država ne poštuje garanciju iz člana 3. Zakona o zaštiti okoliša FBiH u kome garantuje svakoj osobi pravo na zdrav i ekološki prihvatljiv okoliš. Prema procjenama Saveza za zdravlje i životnu sredinu iz Brisela (HEAL), zdravstveni troškovi, kao i posljedice zagađenja iz postojećih termoelektrana u BiH procjenjuju se na 3,1 milijardu KM godišnje, što je 10% ukupnog BDP-a iz 2016.
Naredni segment predavanja posvećen je pravednoj tranziciji koja je istaknuta kao ključni socio - ekonomski aspekt dekarbonizacije. Pravedna tranzicija je koncept prenamjene zasnovan na novim društveno odgovornim lokalnim javnim politikama koje će se fokusirati na stvaranje novih kvalitetnih radnih mjesta i pristojnog života za sve u procesu dekarbonizacije. Ključno je da proces ide od na ka vrhu, te da lokalne zajednice/regioni idu sa zahtjevima prema donosiocima odluka jer ne postoji jedinstveni recept pravedne tranzicije i svaki region je priča za sebe. Uključenost sindikata rudnika jedan je od preduslova pravedne tranzicije. Neki od prijedloga za pravednu tranziciju u regionu bili su: dokvalifikacija postojećih zanimanja/prekvalifikacija radnika u rudarskom sektoru kao prilagodba za nova zanimanja, radnici rudnika kao prosumeri i članovi energetskih zadruga i pravedna tranzicija kroz suvlasništvo radnika.
Snimak predavanja možete pogledati putem OVOG linka.
Bosanski |
English