AUTORICA: GORDANA KATANA


Od izbijanja požara u postrojenju bivše Energetike (Energane) u sklopu poslovne zone Incel , kada je javnost po prvi put saznala o postojanju neadekvatno zbrinutog kancerogenom ulju piralen (PCB), prošlo je 26 mjeseci.

Toliko vremena građani Banjaluke čekaju da dobiju odgovor na ključna pitanja:

• Koliki je stvarni nivo zagađenosti okoliša piralenom i
• Kada će krenuti remedijacija terene, koliko će trajati i na koji način će kontaminirano zemljište biti uklonjeno?

Da bi se stekao širi uvid u ovu problematiku treba podsjetiti da je do curenja piralena i izbijanja požara došlo tokom sječe transformatora u Energani ( radi prodaje starog željeza). I kao što javnost čeka 26 mjeseci da ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekoloogiju Republike Srpske poduzme konkretne korake na remedijaciji terene toliko vremena traje i prebacivanje odgovornosti za izbijanje ekološkog incidenta za koji se ne zna kolike će posljedice dugoročno izazvati po zdravlje ljudi i životnu okolinu.

Naime, još 2005. godine Evropska komisija dostavila je rezultate analize postojanja toksičnih materija u krugu bivše tvornice celuloze i viskoze Incel u Banjaluci uključujući i piralen. Tu informaciju potvrdila je i ministrica prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije Srebrenka Golić, no kako je navela 2018. godine izvještaj se „zagubio“. Važan podatak je i da je tokom privatizacije Incela, odnosno preduzeća koja su djelovala u okviru , po nomenklaturi SFRJ složene organizacije udruženog rada - holdinga Vlada RS kao većinski vlasnik bila dužna upozoriti kupce o postojanju kancerogenog piralena i postaviti rokove za njegovo sigurno uklanjanje. No kako se nakon privatizacije kontinuirano mešetarilo objektima u krugu Incela, tako su i vlasnici nakon izbijanja požara svu odgovornost za izbijanje ekološkog incidenta otklanjali od sebe.

Drugi i daleko veći problem jesu kontradiktorni nalazi o kontaminiranosti tla nakon požara. Na to je upozorila ekološka inspektorica Grada Banjaluka , Tatjana Nišić.

Ona navodi da je po službenoj dužnosti nakon izbijanja požara 2019. u bivšoj Energani u krugu industrijske zone Incel, pokrenula prvu istragu i analizu koja je pokazala prisutnost piralena i štetnih materija na 7 tačaka u krugu Incela. Tačke koje su analizirane su odabrane u konsultaciji sa bivšim radnicima Incela, a analiza je izvršena u republičkom Institutu za ekologiju.

Tatjana Nišić je bila uključena u tim koji se bavi ovom tematikom sve do jula 2020, kada je upitnim okolnostima isključena iz tima pa time je izgubila dalji prisutup informacijama u vezi toksičnog zagađenja u Incelu.

Upozorila je i da je posebno zabrinjavajuće i zbunjujuće konstantno manipulisanje sa rezultatima analiza, da je postupajući postupak još uvijek u toku, da je potrebno da se i nakon buduće sanacije opasnog otpada odradi još jedna analiza da se vidi u kojoj mjeri je sanacija izvršena, ako se ta sanacija i desi. Te na kraju je dodala da institucije: Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju zajedno sa UNDP-om, nemaju transparentan pristup niti poduzete bilo kakve konkretne akcije oko rješavanja ovog problema, a nadzor rada ovih organa je potpuno izostao.

O nivou netransparentnosti kako Vlade RS, odnosno resornog ministarstva tako i prethodne vlasti grada Banjaluka svjedoči i podatak da je treća analiza kontaminiranosti unutar poslovne zone Incel urađena uz podršku UNDP-a od strane češke kompanije Dekonte predstavljena gradskoj upravi Banjaluke i ministarstvu prostornog uređenja , građevinarstva i ekologije u oktobru 2020. godine no da se nakon toga nekoliko mjeseci čekalo da izvještaj bude i zvanično objavljen na web stranici Vlade RS.

Tatjana Nišić, predsjednik Centra za životnu sredinu Tihomir Dakić, te profesor Mašinskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci Petar Gvero smatraju da nalazi koje je Dekonte predstavio ne predstavljaju realno stanje kontaminacije tla i vodotoka rijeke Vrbas ispod Incela. Referirajući se na naučne pokazatelje da se piralen ne može prirodnim putem razgraditi postavljaju pitanje kako je moguće da je u izvještaju Dekontea došlo do drastičnog smanjenja reda veličina o kontaminiranosti terene.

Prema izvještaju Dekonte, maksimalna koncentracija piralena je 18,10 mg/kg (Universum), 9,14 mg/kg (BZ ispred BC Metal), 8.75 mg/kg (BC Metal), 5,28 mg/kg (Lukić Invest). Iz Dekontinog upoređivanja se napominje da su na primjer rezultati prethodne studije pokazivale 6,772 mg/kg (Lukić) i 1,825 mg/kg (Universum).

To otvara pitanje zašto nisu predoč kompletna upoređivanja sa rezultatima iz 2019. godine i da se koncentracija smanjuje u tolikoj mjeri? Iz toga se otvara i pitanje kako to da piralena ( PCB-a) ima u podzemnim vodama koje se zasigurno ne nalaze na dubinama plićim od 0,2 m?! U Dekontinoj pezentaciji se jasno vidi da su analize podzemnih voda na prisustvo PCB-a vršene na dubinama ispod 1,67 m, 2,2 m, 2,5 m i na dubinama 2,8 m ispod nivoa tla. Odnosno kako j PCB je dospio u podzemnu vodu, ispod 0,2 m ali zemljište nije dotakao?

Doc. dr Saša Papuga, sa Tehnološkog fakulteta Univrziteta u Banjaluci komentarišući izvještaj Dekonte za web portal Banjaluka.com u dijelu koji se odnosi na predložene mjere remedijacije navodi:

“Sagorijevanje PCB-a kao jednog od vida uništavanja bez specijalnih postrojenja za tu svrhu je veoma opasno i time se stvaraju još gora i razornija jedinjenja nego što je piralen, a to su dioksini i furani. Apsolutno ne preporučujem vid spaljivanja u našim uslovima. U ovom smislu smatram da je bolje piralen u zemlju prosuti nego ga zapaliti bez specijalnih postrojenja koja paralelno sa spaljivanjem uništavaju i prateće gasove koji pri tom zapaljenju nastaju. Dekonte ne definiše decidno šta to znači “privremeno odlaganje” niti locira mjesta za to. Također ne postoji nikakav tehnički izvještaj, niti revizija. Sve se svodi na prezentaciju. Također, napominjem da Bosna i Hercegovina ne posjeduje nijedno postrojenje za skladištenje niti uništavanje opasnih materija.”

Tihomir Dakić zajedno sa aktivistima udruženja Centar za životnu sredinu, je pokušao da se uključi i formalno u slučaj piralen- Incelu, međutim nakon pisanih zahtijeva i dopisa su odbijeni od ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju sa obrazloženjem da nisu “stručni” za ovu tematiku, te nema ni potrebe za njihovim uključivanjem. Njihova organizacija se predstavlja kao medijator između građana i formalnih institucija koje se bave pitanjima ekologije, te njihovim ne uključivanjem u čitav proces je na još jedan način presječeno informisanje javnosti i građana o tome šta se zaista radi po pitanju analiza, projekata i konkretnih koraka za uklanjanje toksičnog piralena i ostalog otpada iz kruga industrijske zone Incel.

Iz razgovora sa Dakićem postavila su se pitanja odgovornosti formalnih institucija uključenih u tematiku, Ministarstva za okoliš, te UNDP-a kao voditelja projekta. Zašto se manipuliše rezultatima analiza, zašto je rad ovih institucija netrasnparentan, ko je odgovoran za nerad i odugovlačenje ove tematike, te zašto još uvijek nema konkretnih akcija na sanaciji toksičnog otpada koji se nalazi u krugu Incela?

Na problem “šutanja uprave „ i ignorisanje poštovanja Zakona o slobodi pristupa informacijama naišao je i Tim Banjaluka, iz projekta „Zemlja – voda – zrak“ u pokušaju da obavi razgovor s predstavnicima ministarstva za prostorno uređenje , građevinarstvo i urbanizam u Vladi bh entiteta Republika Srpska.

Umjesto toga resorna ministrica Srebrenka Golić oglasila se putem novinske agencije SRNA koncem aprila 2021. godine. Njenu izjavu o načinu i tempu uklanjanja PCB-a prenosimo u cijelosti.

„Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske će putem Fonda za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost sufinansirati projekat remedijacije zemljišta u banjalučkoj Poslovnoj zoni “Incel”.

Riječ o projektu “Ekološki prihvatljivo upravljanje postojanim organskim zagađujućim materijama u industrijskom sektoru upravljanja otpadom – Izrada projekta remedijacije i rekultivacije zemljišta na lokaciji Incel”.

UNDP se obratio Ministarstvu i Fondu sa zahtjevom za sufinansiranje projektnih aktivnosti u okviru realizacije projekta “Ekološki prihvatljivo upravljanje postojanim organskim zagađujućim materijama u industrijskom sektoru upravljanja otpadom”.

“U okviru projekta, koji finansira Vlada Švedske, a sprovodi kancelarija UNDP u BiH, završene su dvije faze aktivnosti na lokaciji `Incel` u Banjauci u ukupnoj vrijednosti od 260.000 dolara donatorskih sredstava”.

U prvoj fazi, koja je trajala od avgusta do decembra 2019. godine, obavljena je preliminarna procjena zagađenosti lokacije poslovne zone “Incel” na kojoj su bili angažovani međunarodni eksperti.

“Zadatak je bio da se, prema usvojenoj metodologiji, obavi preliminarna procjena rizika po životnu sredinu i zdravlje ljudi od zagađenosti, na osnovu analize situacije na terenu i dokumentacije operativnog tima koji je imenovan od resornog ministra, a koji su činili predstavnici relevantnih institucija u Srpskoj”,

Na osnovu preliminarne procjene rizika, izrađen inicijalni konceptualni model lokacije.

Rezultat ovih aktivnosti su zaključci i preporuke za naredne korake i aktivnosti koje je neophodno sprovesti kako bi se dobila kompletna slika o stanju zagađenosti polihloriranim bifenilima na lokaciji, na osnovu čega su predložene konkretne mjere.

Druga faza, kaže ona, od juna do kraja septembra 2020. godine obuhvatila je uzimanje i analizu uzoraka zemljišta na zagađenost polihloriranim bifenilima u poslovnoj zoni “Incel”.


“Ovu fazu je realizovala kompanija `Dekonta` iz Češke, koja je akreditovana za pružanje specijalnih usluga u oblasti remedijacije zemljišta na zagađenim lokacijama”.

Na osnovu obavljenih terenskih radova i laboratorijskih analiza sačinjeni stručni izvještaji o terenskim radovima, procjeni zagađenosti, te izvještaj o procjeni tehnologija za sanaciju lokacije zajedno sa listom prioritetnih aktivnosti za one lokacije gdje su identifikovani određeni rizici po ljudsko zdravlje i ekosistem.

Kao sljedeći korak potrebno sačiniti projekat remedijacije i rekultivacije zemljišta na lokaciji “Incel” u skladu sa Pravilnikom o sadržaju projekata remedijacije i rekultivacije.

Procijenjeno je da je za izradu Projekta remedijacije potrebno izdvojiti 150.000 dolara, od kojih će 40.000 dolara biti izdvojeno putem navedenog projekta.

“Imajući u vidu značaj problematike za Banjaluku i Republiku Srpsku u cijelosti, kao i činjenicu da bi projekat remedijacije bio završni i posljednji dokument prije početka sanacije lokacije, neophodno je da se izdvoji 110.000 dolara od Vlade Srpske”.

Konstrukcija finansiranja je zamišljena tako da u njoj učestvuje Fond sa 160.000 KM, a preostali iznos da se sufinansira iz sredstava projekta “Ekološki prihvatljivo upravljanje postojanim organskim zagađujućim materijama u industrijskom sektoru upravljanja otpadom” koji finansira Vlada Švedske.“


Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI).