AUTORICA: GORDANA KATANA

foto: banjaluka24.com

Svojinska tranzicija u Bosni i Hercegovini, utemeljena ratnim zakonodavstvom koje je pretvarajući društvenu u državnu svojinu radnike razvlastila, tokom svog nastavka u poraću poprimila je još brutalniji oblik kroz privatizaciju državne imovine.

To se najočiglednije ogleda u industrijskom sektoru. Sve što nije uništeno kao posljedica direktnih ratnih djejstava svjesno je devastirano, s ciljem umanjenja vrijednosti i lakše prodaje podobnim pojedincima bliskim vlasti ili onima iz same vlasti.

To za posljedicu ima sve češće ekološke incidente. Takvi incidenti se, identičnim metodima kojim su se prikrivali u ratu počinjeni zločini, od građana brižno kriju ili relativiziraju, a etnonacionalne elite dodatno ih koriste da pomoću straha upravljaju stanovništvom i da se održe na vlasti.

 Slučaj bivše banjalučke tvornice celuloze i papira Incel nakon što je objelodanjeno postojanje kancerogenog ulja piralen osvjetljava ovu vrstu politike. U bešćutnoj utrci za brzom zaradom, koja umjesto u državnim kasama završava u džepovima pojedinaca, suočeni smo s politikom u kojoj zagađenje postoji u svakodnevnom okruženju.

 Javnost je za postojanje piralena saznala nakon što je u martu 2019. godine u postrojenju stare energane poslovne zone Incela izbio požar.

 Piralen je bukvalno prirodno neuništiv i hemijski i fizički nerazloživ. Uništava se jedino vještački pri žarenju u specijalnim pećima, ali i tada kao uzgredan proizvod do konačnog uništenja oslobađaju se fozgen i difozgen, koji spadaju u grupu najstrašnijih bojnih otrova. Kada dospije u zemlju, ostavlja neotklonjive posljedice. Slično bi se, naravno, dešavalo ukoliko bi piralen dospio u vodu i vazduh. Piralen je prirodno nerazgradiv.

 Hemijski je stabilan. Dobro se otapa u mastima, nagomilava se u organizmu, lako prolazi kroz prehrambeni lanac. Izaziva genetske mutacije, izravno ulazi u DNK i RNK. Njegovo ulje čini smjesa različitih izomera, odnosno 208 kongerena, teratogena, mutagena i kancerogena djelovanja. Njegovi štetni učinci iskazuju se na jetri, koži, štitnoj žlijezdi, ponekad na bubrezima i perifernom nervnom sistemu. Toksičnost piralena u vezi je sa štetnim reproduktivnim i imunološkim učinkom.. Zbog tih osobina deklarisan je kao opasan otrov. Godine 1977. izbačen je iz upotrebe.

U decembru 2019. godine je na osnovu analiza inspekcijskih organa Grada Banjaluka saopšteno da u uzorcima tla na prostoru Incela količina piralena iznosi i preko 6.722,49 miligrama po kilogramu. Dozvoljene granične vrijednosti u RS su 0, 2 miligrama po kilogramu, a u Evropskoj uniji 0,02 miligrama po kilogramu.

 Privatizacija Incela vršena je po identičnom modelu svih velikih privrednih subjekata u SRBiH. Naime, radilo se o složenim privrednim sistemima koji su, po Zakonu o udruženom radu SFR Jugoslavije, bili sastavljeni od osnovnih organizacija udruženog rada kao zaokruženih proizvodnih cjelina u okviru takozvanih radnih i li složenih radnih organizacija. Na tom temelju se umjesto procjene knjigovodstvene vrijednosti preduzeća vršila njihova pojedinačna procjena, pa su kao takvi i privatizirani.

Uvjeti privatizacionih ugovora koji su se odnosili na očuvanje proizvodnje i zadržavanju što je moguće većeg broja radnih mjesta nisu poštovani, niti su kontrolni organi vršili nadzor da li se ugovori provode.

U kontekstu ekološkog incidenta izazvanog izlijevanjem piralena bitna je geneza privatizacije In­ce­lo­vog pre­du­ze­ća Bel­fan. Ve­ćin­ski vla­snik Bel­fa­na 2003. go­di­ne pos­tao je Ve­li­mir Ilić, ko­ji je već 15. ju­na 2004. go­di­ne fir­mu po­di­je­lio na dvi­je no­ve fir­me – Belfan no­vi i In­bel, gdje je di­re­ktor bio nje­gov sin Dra­gan Ilić.

Po­tom su imo­vi­na i po­slo­vni obje­kti u kru­gu In­ce­la u vla­sniš­tvu Bel­fa­na, odno­sno u vla­sniš­tvu no­vo­for­mi­ra­nih pre­du­ze­ća Bel­fan no­vi i In­bel, pre­ma do­ku­men­ta­ci­ji Osnovnog suda Banjaluka, prodati pre­du­ze­ći­ma Max pa­pir, Me­gas­til, San­ta­na, Če­gar, Jo­ne­ko, Grand Sa­ni i To­ma­toCom­merc, a ugo­vor o fi­zi­čkoj di­obi ne­po­kre­tnos­ti za­klju­čen je 29. fe­bru­ara 2008. go­di­ne.

Na­kon za­klju­če­nja spo­me­nu­tog ugo­vo­ra i di­obe imo­vi­ne, Osno­vni sud u Ba­nja­lu­ci, odno­sno su­di­ja Ne­de­ljko Mi­li­je­vić, na pri­je­dlog di­re­kto­ra Bel­fan no­vi Slav­ka Bo­san­či­ća, do­nio je 14. okto­bra 2008. go­di­ne rje­še­nje o po­kre­ta­nju ste­čaj­nog pos­tup­ka u ovom predu­ze­ću. Sa­gla­snost za po­kre­ta­nje ste­čaj­nog pos­tup­ka da­la je i pri­vre­me­na ste­čaj­na upra­vnica Lju­bin­ka Be­rić-Ri­so­je­vić, ko­ja je u pi­sa­nom iz­vje­šta­ju na­ve­la da “pre­du­ze­će od 2007. go­di­ne ne obav­lja po­slo­vnu akti­vnost zbog pla­te­žne ne­spo­so­bnos­ti” te da “ra­spo­la­že imo­vi­nom iz ko­je se mo­gu na­mi­ri­ti tro­ško­vi ste­čaj­nog pos­tup­ka”.

Ste­čaj­ni pos­tu­pak u ovoj fir­mi je za­vršen, a is­ti sce­na­rij je za­po­čet i u fir­mi In­bel 9. ju­na 2011. go­di­ne, ka­da je di­re­ktor Dra­gan Ilić pre­dlo­žio otva­ra­nje ste­čaj­nog pos­tup­ka. Pri­vre­me­ni ste­čaj­ni upra­vnik pro­ti­vio se tom pri­je­dlo­gu, ali se na­kon na­la­za fi­nan­sij­skog vje­šta­ka Mio­dra­ga Ze­ljko­vi­ća slo­žio s pri­je­dlo­gom, pa je is­ti sud i is­ti su­di­ja kao i u slu­ča­ju Bel­fan no­vi, da­kle Ne­de­ljko Mi­li­je­vić, 10. ma­ja 2012. go­di­ne do­nio rje­še­nje o otva­ra­nju ste­čaj­nog pos­tup­ka u In­be­lu, ko­ji još ni­je okon­čan. In­te­re­san­tno, di­re­ktor In­be­la Dra­gan Ilić u pri­je­dlo­gu za po­kre­ta­nje ste­ča­ja pri­znao je da je “imo­vi­na pre­du­ze­ća, odno­sno ne­kre­tni­ne pro­da­te ra­di izmi­re­nja du­go­va”, kao i da su “ma­ši­ne i opre­ma za obav­lja­nje re­gis­tro­va­ne dje­la­tnos­ti već ra­ni­je pro­da­te ra­di izmi­re­nja oba­ve­za pre­ma po­vje­ri­oci­ma”.

Pra­vi ku­ri­ozi­tet u ci­je­lom slu­ča­ju pred­stav­lja či­nje­ni­ca da se, uprkos zah­tje­vi­ma biv­ših ra­dni­ka Bel­fa­na, ni­ko od in­spe­kcij­skih ili is­tra­žnih or­ga­na ni­je ozbi­ljno za­in­te­re­so­vao za pri­va­ti­za­ci­ju ovog pre­du­ze­ća, iz če­ga se mo­že za­klju­či­ti da je Bel­fan, kao i ve­ći­na os­ta­lih pri­va­ti­zo­va­nih pre­du­ze­ća u RS, uni­šten po za­ko­nu.

 Većina postrojenja koja su bila vlasništvo Beflana pa potom rasparčana pretvorila su se u groblje ruševina. Iako je riječ o hemijskim postrojenjima, o postojanju zagađivača nisu obaviješteni kupci niti su postrojenja adekvatno zaštićena kako bi se preduprijedili potencijalni ekološki incidenti pogubni po stanovništvo i okoliš.

Posljedice takvog svjesnog nemara na naplatu su došle u martu 2019. godine, kada je izbio požar u postrojenju Energetika d.o.o. U okviru istrage o uzrocima požara koju su provele nadležne inspekcijske službe utvrđeno je da je došlo do curenja piralena deponovanog u tom kompleksu, nakon čega je Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci otvorilo istragu protiv vlasnika firme. U ovom predmetu saslušana je stečajna upravnica Energetike d.o.o. Zora Bulatović-Kremenović. Iz zapisnika o saslušanju, kao i elaborata o sprovođenju stečaja u ovom preduzeću, Bulatović-Kremenović je navela da je kupce imovine upoznala da moraju voditi računa o tome u kakvu imovinu ulaze s obzirom na to kakva je industrija tu ranije postojala (hemijska, op.aut..) i da u skladu s tim imaju u vidu opasnosti i rizike, ali nije spominjala piralen.

“Konkretno o piralenu nismo razgovarali”, stoji u zapisniku. U ovom zapisniku navedeno je i da su predstavnici kupca, firme BB Forest d.o.o fotografisali mjesto, a da im je skrenuta pažnju da imovinu kupuju u postojećem faktičkom i pravnom statusu, te da mogu uložiti prigovor ako smatraju da nešto nije u redu“, izjavila je   Bulatović-Kremenović. Ona tvrdi da je kupca “obavijestila da postoje transformatori s tim uljem” te da je “priča o piralenu nešto što je bilo prije nje decenijama”.

“Dala sam izjavu u policiji da se opasno ulje piralen nalazilo u pogonu firme Energetika desetinama godina ranije, a kupca sam obavijestila da postoje transformatori s tim uljem”, rekla je upravnica i dodala da je nakon BB Foresta imovinu kupila „neka hrvatska firma, da bi na kraju završila u rukama Lukić investa, u čijem je vlasništvu bila i kada je došlo do incidenta sa požarom i kada je otkriveno zagađenje u Incelu“.

Prije prodaje navedene imovine Odbor povjerilaca Energetike je 2016. godine donio odluku da se piralen uništi. Prihvaćena je ponuda preduzeća Kemokop iz Modriče, koje je Energetici preporučilo Ministarstvo za prostorno uređenje, ekologiju i građevinarstvo nakon što je obaviješteno o problemu sa piralenom. Međutim, do uništenja nije došlo, a piralen je prodat u paketu sa ostalom imovinom. Prethodno je vještak, inženjer elektroenergetike Boško Kovačević upozorio Energetiku d.o.o da imovina koja sadrži piralen “ne može biti predmet prodaje nego predmet obaveznog uništenja od strane ovlaštene institucije.” U sklopu istrage protiv nepoznatih počinilaca zbog zagađenja životne sredine, koju je naredilo Okružno javno tužilaštvo Banjaluka, saslušan je i Kovačević.

„U nekoliko navrata bio sam angažovan kao vještak na prostoru starih postrojenja Incela, gdje sam na zahtjev pravnih lica utvrđivao vrijednost imovine, a između ostalog i transformatora i objekata stare energane u kojima se nalazio piralen. To je strava šta se tamo radilo. Prvi koji su to kupovali zvali su me da im ispitam ulje u trafoima koje su mislili prodati jer su imali upotrebni vrijednost. Kad sam došao da ispitujem, bilo je strašno koliko se osjetio piralen. Ulje ima vrlo žestok miris i utiče na sluznicu i disajne organe. Bagerima i mehaničkim makazama su podizali trafo i iznosili vani dok je ulje curilo okolo! Cijeli prostor energane je zagađen”, potvrdio je svoja saznanja Kovačević.

Iako je riječ o situaciji o kojoj su promptno trebali biti obaviješteni inspekcijski organi i ministarstvo za urbanizam, građevinarstvo i zaštitu životne sredine Republike Srpske, Kovačević i kupci to nisu učinili. Zašto? Ključno pitanje na koje nema odgovora, što samo potvrđuje tezu da su interesi krupnog kapitala po ko zna koji put stali ispred interesa građana.

 Da se u Incelu nalazi skladište kancerogenog ulja piralena koje je služilo za hlađenje trafoa, Vladu RS je upozorila Evropska komisija još 2005. godine kada je okončano istraživanje međunarodnih eksperata. Pošto se nakon prvih vještaćenja stanja na terenu prisustvo piralena više nije moglo relativizirati, kako su to u početku pokušali činiti predstavnici Vlade RS i Grada Banjaluke, u Vladi su priznali da je taj dokument zagubljen."Tragamo za tom studijom, ali je nigdje nema. Obratili smo se Evropskoj komisiji da nam dostave kopiju", saopštila je ministrica građevinarstva, urbanizma i ekologije Srebrenka Golić.

Manipuliranje istinom, zataškavanje podataka od presudnog značaja za život i zdravlje ljudi, a u cilju očuvanja pozicija vlasti, na „slučaju piralen“ su najeklatantnije posvjedočeni. Od aprila do novembra 2019. godine do javnosti su od zvaničnih inspekcijskih službi stizali podaci za koje se naknadno utvrdilo da su svjesno umanjivali stepen zagađenosti u krugu Incela. Istodobno, iako se ta tvornička postrojenja nalaze tik uz više gradskih naselja i neposredno uz tok rijeke Vrbas, i dalje se ne iznose podaci o zagađenosti područja van kruga Incela, pa time ni o opasnosti po samo stanovništvo.

Ekološka inspekcija Grada Banjaluke tek je u jesen 2019. godine saopštila da količina piralena na pojedinim mjestima u krugu Incela iznosi i do 6.722,49 miligrama po kilogramu, odnosno da je na pojedinim mjestima u Incelu i okolo 33.000 puta veće od dozvoljenog. Ekološka inspekcija je u istom periodu, naveli su, putem ovlaštene kuće (čije ime i reference se ne navode) uzela 101 novi uzorak zemljišta radi hemijske analize na piralen. Izvršili su i uzimanja pet uzoraka podzemnih voda iz pijezometara, tri uzorka ribe, dva uzorka pilećeg mesa i jedan uzorak povrća koji je analiziran na teške metale – ali rezultati nisu objelodanjeni.

Od ekološkog aspekta slučaja piralen ništa manje bitan nije onaj politički. Kako je već navedeno, Vlada bh. entiteta Republika Srpska dobila je još 2005. godine zvanične podatke eksperata Evropske komisije o postojanju piralena u krugu Incela i o opasnostima koje piralen može izazvati u životnoj sredini zbog činjenice da se nalazi u devastiranim industrijskim postrojenjima. Ko je izvještaj „izgubio“ pitanje je na koje iz Vlade niko nije dao odgovor. Upravo „gubljenje“ izvještaja najzornije svjedoči o bahatosti političkih oligarhija spram građana. I adresa je jasna. a odnosi se na Savez nezavisnih socijaldemokrata, partiju na čijem je čelu Milorad Dodik, koji je 2005. godine po drugi put preuzeo funkciju premijera ovog bh. entiteta. Ista partija na vlasti u kontinuitetu je do danas (20020. godine). Zaštita životne sredine i briga za zdravlje građana na posljednjem su mjestu. Kako inače tumačiti da je zaštita životne sredine u istom resoru sa urbanizmom i građevinarstvom.

Piralen je najdrastičniji primjer kako se zarad brzog i uskom krugu ljudi dostupnog sticanja profita sistematski uništava života sredina. Primjeri su brojni, počevši sa radom termoelektrana bez ikakve kontrole (Gacko) i s insistiranjem da se nastave ulaganja u tu vrstu prljavih tehnologija; nekontrolisanom gradnjom mini hidroelektrana (rijeka Ugar), koja uništava cijele ekosisteme; te prekomjernom sječom šuma koju ne prati adekvatno pošumljavanje.

U vezi s piralenom, valja podsjetiti da Republika Srpska u 2013. godini nije iskoristila projekt UNDP-ja koji je Bosni i Hercegovini obezbijedio sredstva za prikupljanje 200 tona opasnog industrijskog otpada i njegov transport i uništavanje u Francuskoj.

„Federacija BiH je prijavila i prikupila približno 100 tona opasnog industrijskog otpada, a Republika Srpska, nažalost, samo desetak tona, ali ne i iz Incela. Zašto su građani Banjaluke nepotrebno izloženi riziku dodatnih šest godina – to je pitanje za druge“, izjavio je Mirko Šarović jula 2019. godine dok je vršio funkciju ministra za spoljnu trgovinu i ekonomske odnose BiH.

Očekivanja da će Vlada RS poduzeti promptne mjere kako bi se pristupilo uklanjanju piralenom kontaminiranog zemljišta i njegovog transporta u neku od država Evropske unije u kojoj postoje spalionice za uništavanje piralena, pokazala su se neutemeljenim. Odgovor je bio da za to ne postoje sredstva u entitetskom budžetu, odnosno da je potrebno osigurati donacije iz fondova Evropske unije. To saopštenje uslijedilo je bez ikakve procjene koliko bi uklanjanje piralena koštalo. Istovremeno, u budžetu RS u „kojem nema sredstava“ kako bi se preduprijedila ekološka katastrofa i zaštitili zdravlje i životi ljudi, za rad službe predsjednika RS izdvaja vrtoglavih 10,3 miliona KM (više od 5 miliona eura), gdje je samo za troškove goriva za vozni park iste službe potrošeno preko 180 hiljada KM ( 90 hiljada eura).

 

Mirko Šarović kao politička kontakt tačka Vijeća ministara BiH 2019. godine za saradnju sa Globalnim ekološkim fondom (UNDP), dao je saglasnost da sredstva iz projekta u iznosu od 600.000 dolara budu preusmjerena za hitno saniranje hemikalije piralen u Incelu i prevenciju njegovih štetnih posljedica i uticaja, kao i na sličan projekat koji bude dostavljen kao prioritetan od Ministarstva ekologije i turizma Federacije BiH.

Vlada RS je  2019. godine angažovala holandsku kompaniju Tauve, koja je trebala istražiti stanje na terenu i na temelju toga izraditi elaborat o načinu uklanjanja piralena. U decembru 2019. godine njihov ekspertni tim na prezentaciji u Banjaluci nije ponudio nikakvo konkretno rješenje za sanaciju tog zemljišta, niti su iznijeli podatke o nivou zagađenja u poslovnoj zoni, nego je predstavio inicijalni konceptualni model i analize rizika za lokaciju bivše fabrike.

Za 50.000 dolara, koliko je plaćeno kompaniji Tauve, njihov ekspert Bodvin Foke izložio je samo teoretska razmatranja o tome kako se ovi problemi mogu riješiti svugdje u svijetu. Traženi prijedlozi, zbog kojih su i angažovani strani eksperti, kako da se na najlakši i najbrži način ukloni opasni piralen, izostali su.

Dakle, godinu dana nakon otkrivanja piralena, umjesto konkretnih poteza sve je vraćeno na početak.

Predstavnici UNDP-ja raspisali su novi međunarodni oglas u kojem traže firmu koja će obaviti dodatne analize i napraviti plan sanacije zemljišta koje je zaraženo opasnim uljem piralenom u krugu Poslovne zone Incel, što podrazumijeva detaljnu procjenu lokacije s prijedlozima za remedijaciju lokacija zagađenih polihlorovanim bifenilima i dodatne analize zemljišta.

Analize će biti obavljene na petnaestak lokacija na kojima je ranije utvrđeno prisustvo piralena više nego što je dozvoljeno.

Inspekcijske službe Grada Banjaluka nadležne za ekologiju navele su da novu firmu čekaju i dubinske i površinske analize zemljišta, kao i vertikalna i horizontalna analiza zemlje. Nova firma imaće zadatak i da obavi nove bušotine u krugu poslovne zone Incela kako bi uzorkovali podzemne vode, ponovo je poslali na analize i utvrdili da li se u njoj nalazi piralen. Biće urađene analize slojeva zemlje kako bi se procijenilo jesu li se proširile lokacije kontaminiranog zemljišta.

Zbog pojave pandemije izazvane COVID-19 sve aktivnosti vezane za nastavak radova na analizi stanja vezanog za piralen su obustavljene i neizvjesno je kada će biti nastavljene.

Ovdje je važno navesti da se problemom zagađenja piralenom i štetnim posljedicama po zdravlje ljudi i okoliš u bh. entitetu RS nije bavila ni akademska zajednica niti nevladin sektor na način da su vršene analize i procjene stanja. Tako je sve ostalo na saopštavanju opštih stavova o štetnosti piralena i javnim uličnim akcijama s kojih su stizala ista upozorenja i zahtjevi entitetskim i gradskim institucijama da hitno reaguju i pristupe uklanjanju kancerogenog ulja s kontaminiranog područja.

Prema podacima iz jula 2019. godine koje je saopštio načelnik banjalučkog Odjeljenja za inspekcijske poslove Janko Kecman, kod 23 radnika u firmi BC Metal u Incelu pronađene su velike količine teških metala u krvi, a što se može dovesti u direktnu vezu s trovanjem piralenom.

Na drugoj strani, gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić te je navode odbacio kao neutemeljene.

"Radnici koji su tu bili nisu bili dovoljno zaštićeni, nisu imali mjere zaštite na radu. Po inspekcijskom nalogu urađen je vanredni zdravstveni pregled, utvrđeno da postoje velike koncentracije određenih, nedozvoljenih i toksičnih materija u krvi i dalje sad trebaju postupati organi zdravstvene zaštite sa liječenjem tih radnika. Inspekcija nastavlja sa kontrolom svih subjekata na prostoru Incela. Tu je različit kompleks pitanja i problema. Znači, jedno je pitanje sam taj piralen koji se desio na određenoj lokaciji kada je bilo požara. Ovo su, recimo, drugi subjekti koji se bave određenim djelatnostima u kojima nisu preduzimali neke mjere", naveo je Radojičić.

Institut za javno zdravstvo nikada nije vršio analizu zdravstvenog stanja radnika koji su bili direktno ili indirektno izloženi utjecaju piralena, pa stoga i ne postoje zvanični podaci o potencijalnom broju oboljelih.

Podatke prikriva i Služba civilne zaštite RS, odnosno vatrogasna služba Grada Banjaluke. Naime, na osnovu niz video-zapisa tokom gašenja požara u krugu Incela izazvanog piralenom jasno je vidljivo da vatrogasci nisu imali adekvatnu zaštitnu opremu, te su dodatno bili izloženi riziku od trovanja kancerogenim supstancama.