QQ: Gospođo Radusin, kancerogeno ulje piralen već godinama se nalazi u krugu nekadašnjeg banjalučkog preduzeća Incel. Nadležnim institucijama je to bilo poznato skoro petnaest godina. Zašto prije nego što se desila ekološka katastrofa, nakon požara u Incelu, 2019. godine, niko nije reagovao i uklonio ovu opasnu materiju?

Radusin: Što se tiče Incela kao područja gdje su prisutne, kako Vi kažete, kancerogene materije, Incel je bio fabrika koja je bila hemijska industrija i sama činjenica da se radi o hemijskoj industriji mogla je da bude poznata i da se radi o zagađivaču životne sredine. Konkretno, što se tiče piralena, koji je identifikovan u pogonu Energane, Ministarstvo je imalo podatak, ustvari dobilo upit od strane stečajne upravnice Energane krajem 2015. godine, u kojem su tražene instrukcije od strane Ministarstva za postupanje sa transformatorima koji su identifikovani u pogonu Energane. Na taj upit odgovoreno je, date su jasne instrukcije i date je adresa firme koja je u to vrijeme posjedovala dozvolu za upravljanje takvom vrstom otpada. S obzirom na to da je pogon Energane bio u stečajnom postupku i da je nakon toga došlo do prodaje tog pogona određenim privatnim privrednim subjektima, prema informacijama od strane stečajne upravnice, kupoprodajni ugovori su sadržavali informacije o postojanju transformatora sa piralenom u tom pogonu, međutim, vlasnici koji su kupili i izvršili privatizaciju, nisu postupili u skladu s obavezama koje se odnose na takve vrste otpada.

Prema informacijama do kojih smo mi došli kasnije utvrđeno je da je stečajna upravnica tražila ponudu od određenog subjekta koji je posjedovao dozvolu Ministarstva, radilo se o nekom iznosu od 25-30 hiljada maraka koje je bilo potrebno izdvojiti da se ova vrsta otpada bezbjedno izveze, međutim, do toga nikada nije došlo.

Što se tiče privrednog subjekta koji je nastavio da radi, nikada nisu tražene dozvole od ovog ministartva, koje je bilo neophodno pribaviti da bi se uopšte pristupilo demontaži preostalih postrojenja u tom pogonu, a pogotovo sječenju i demontiranju opreme. Tako se radi o jednom bespravno izvršenom djelovanju koje je dovelo do curenja piralena iz transformatora, a na kraju i do požara.

QQ: Nakon što je došlo do požara i gorenja ulja piralen u Incelu, u martu prošle godine, angažovana je ekološka inspekcija Grada Banjaluka, koja je obavila vještačenje i potvrdila da je zemljište kod Energane u Incelu puno piralena i drugih teških metala. Šta je od tada urađeno?

Radusin: Požar je bio u martu prošle godine. Nakon toga su inspekcijski organi izvršili inspekcijske preglede, i na lokalitetu Energane, gdje je došlo do požara, a i na lokalitetu gotovo cijele poslovne zone Incel, gdje posluje veći broj privrednih subjekata. Konstatovano je na određenim lokacijama zagađenje i piralenom i određenim teškim metalima. Uglavnoj je to uradila gradske ekološka inspekcija. Inspektori kao samostalni organi, inspektorica je nalagala određene mjere i određeni subjekti su imali određene prekršajne odredbe, pa čak i krivične, prema informacijama kojima mi u Ministarstvu raspolažemo. U nekim dijelovima, gdje je to bilo moguće izvršeno je sakupljanje određenih količina otpada, i gdje je moglo da se izvrši sanacija – ne u pravom smislu te riječi, ali gdje je moglo, zagađeno zemljište je sakupljeno. U međuvremenu je došlo i do početka realizacije ovog projekta, kojeg mi zovemo POPS projekat, tako da se ukazala jedna dobra prilika da se izvrši ponovno uzorkovanje i analiza zemljišta, da bi se rezultati potvrdili s obzirom na to da su smo u jednoj fazi uzorkovanja imali rezultate da je zemljište zagađeno, a u drugoj fazi smo imali rezultate koji su pokazivali da to nije u tolikoj mjeri. Bilo je zaista potrebno da se izvrši potvrda jednog od rezultata. Ovaj projekat je u toku, o čemu je javnost informisana, kojeg finansira švedska vlada. U okviru tog projekta, na insistiranje Ministarstva, ono što je trebalo da bude negdje u nekoj trećoj ili četvrtoj aktivnosti projekta, trećoj ili četvrtoj godini realizacije ovog projekta, te aktivnosti su prebačene u prvu godinu i sada je toku ekspertiza.

QQ: Vi ste maloprije spomenuli da ima više preduzeća unutar Incela, koji su zagađeni. Preduzeće koje je kupilo taj dio Energane, Lukić invest, oni su takođe neki treći, četvrti vlasnici, i tvrde da nisu bili upoznati sa postojanjem piralena. Da li su oni to trebali znati, prema zakonima?

Radusin: Ja ne znam kakvi su kupoprodajni ugovori. Već sam Vam rekla, prema informacijama od strane stečajne upravnice, ugovor sadrži podatke o transformatorima i piralenu u tim transformatorima. Nisam imala priliku da vidim ugovore, tako da to ne mogu sa sigurnošću ni da potvrdim niti da demantujem, ali raspolažem informacijom od strane stečajne upravnice koja je rekla da su kupci bili upoznati.

QQ: Za koji dio Incela se tvrdi da su različiti rezultati? Koji dio Incela je najviše zagađen?

Radusin: Taj koji se odnosi na piralen i na direktno curenje piralena, naravno da su to koncentracije koje su najviše zagađene, ali o tome najviše i najbolje podatke mogu da daju oni koji su vršili uzorkovanje, naravno, po nalogu inspektora, znači postupajući inspektor, i kuće koje su vršile uzorkovanje i vršile analizu.

QQ: Da li Ministarstvo zna da li se piralen nalazi u nekim drugim banjalučkim preduzećima? Da li postoji bilo kakva baza podataka?

Radusin: Mislim da je 2014. godine urađen, u skladu sa Štokholmskom konvencijom, jedan izvještaj u okviru kojegd je pretpostavljeno da može da postoji piralena još na nekim lokacijama, ali ne u smislu da se radi o zagađenom zemljištu, nego u smislu da se radi o piralenu koji je zaostao u nekim kondenzatorima. U toku projekta POPS koji je sada u toku, predviđeno je, a to smo i tražili u nekim izmjenama tog projekta, da se izvrši analiza i ispitivanje na terenu na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine i da se utvrde eventualno neke lokacije, neki uređaji, u kojima još uvijek postoji piralen, da bi se mogao izvršiti izvoz takvih uređaja iz Bosne i Hercegovine. Nakon završetka tog izvještaja iz 2014. godine, nadam se da nisam pogriješila godinu, rađena je jedna anketa prema institucijama koje su mogle da sadrže takve uređaje, i tada je izvršen izvoz određenog broja uređaja sa piralenom, čija je upotreba zabranjena. Naravno, u toku ovog projekta još će se dodatno izvršiti ispitivanje, ne samo u Republici Srpskoj, ne samo u Banjaluci, nego u cijeloj Bosni i Hercegovini, neki eventualni zaostaci u određenim uređajima će biti identifikovani i predložene mjere za rješavanje tog problema.

QQ: Mediji su pisali da su predstavnici firme BC Metal iskopali najvjerovatnije zagađeni dio zemljišta, u krugu Incela i prosuli ga po livadama u blizini banjalučkom naselju Česma. Ekološki inspektor je naredio da se ta zemlja pokupi i vrati u krug preduzeća. Da li je ikada utvrđeno da li je ova zemlja bila zagađena i da li je ona vraćena?

Radusin: Prema nalazima koje je postupajući inspektor tada utvrdio, radilo se o zemlji koja je zagađena teškim metalima. Što se tiče tog izvoza zemljišta, jeste inspektor utvrdio da je došlo do jedne takve nedozvoljene radnje od strane privrednog subjekta BC Metal. Ono što mi u Ministarstvu znamo jeste da je inspektor naravno primijenio određene restriktivne i kaznene mjere prema tom privrednom subjektu i naredio da se ta količina zemlje koja je izvezena vrati na lokaciju na kojoj posluje privredni subjekt. Sve dodatne informacije po tom pitanju možete da dobijete od postupajućeg inspektora.

QQ: Za uklanjanje i uništavanje piralena u Banjaluci, bolje reći u Republici Srpskoj, međunarodna zajednica je izdvojila 250.000 dolara. Poznato je da se on može uništiti jedino spaljivanjem u specijalnim pećima. Ministrica Golić nedavno je u Skupštini izjavila da će se sanirati samo zemljište koje je vlasništvo Republike Srpske i opštine. Šta će biti tamo gdje bude utvrđeno prisustvo piralena, a nalazi se u privatnom vlasništvu?

Radusin: Što se tiče novaca kojeg Vi spominjete, u okviru ovog projekta predviđeno je po 300.000 dolara za Republiku Srpsku i Federaciju BiH, dakle, po 300.000 dolara. Ovaj novac koji je predviđen za Republiku Srpsku, mi smo tražili da to bude novac koji će se iskoristiti za analizu stanja u Incelu i za prijedlog mjera za sanaciju tog zemljišta. Što se tiče Federacije, oni isto tako imaju problematične lokacije – mislim da se radi o jednoj lokaciji u Mostaru, na kojoj će se raditi u Federaciji, a u Republici Srpskoj su u toku aktivnosti, kako sam već i rekla, u poodmakloj fazi, jer su u proteklom periodu radili holandski eksperti, koji su prvu fazu istraživanja na lokalitetu Incela završili. A kako je rekla ministrica Golić, angažovana je češka firma Dekonta da izvrši uzorkovanje i ekspertizu na tom dijelu, da bi se utvrdio konkretan stepen zagađenja zemljišta. Jeste poznato da se piralen može uništiti spaljivanjem, međutim, postupak i način tretiranja lokacija na kojima postoji zagađenje vrši se u zavisnosti od stepena zagađenja. Sada smo u fazi kada češka firma Dekonta boravi u Banjaluci i na identifikovanim lokacijama vrši uzorkovanje. Uzorci će biti analizirani u akreditovanim laboratorijama u Češkoj Republici. Zbog toga i postoji sumnja na validnost dosadašnjih rezultata i analiza, koji su pokazali različite vrijednosti na istim lokacijama, jer u Republici Srpskoj, pa i cijeloj Bosni i Hercegovini, ne postoji akreditovana laboratorija koja vrši i može da vrši takve analize.

Znači, UNDP, koji je implementaciona jedinica za ovaj projekat, putem svojih metoda izvršio je izbor konsultanta, a to je češka firma Dekonta, analize će se vršiti u akreditovanoj laboratoriji. Mi se nadamo, smatramo i očekujemo da dobijemo validne rezultate i da dobijemo prijedlog mjera za sanaciju. To ne znači da će na cijeloj teritoriji i na svim lokacijama biti primijenjen isti način dekontaminacije, sanacije ili remedijacije zemljišta, ali, u svakom slučaju, biće primijenjen onaj metod koji bude po evropskim standardima zahtijevao određeni stepen zagađenosti.

Što se tiče privatnih lokacija i onih lokacija koje su u državnom vlasništvu, naravno, mi ćemo vidjeti koji su to finansijski iznosi, koliko će sredstava za to biti potrebno. Što se tiče privatnih lokacija, kako u cijeloj Republici Srpskoj, tako i za ove zagađivače važi princip: 'Zagađivač plaća'. Zakonska je obaveza da svako onaj ko prouzrokuje bilo kakvo zagađenje, pa i ovakvo koje je zaista zagađenje koje može da dovede i koje je dovelo do neželjenih stvari, neželjenih posljedica, taj mora u cjelosti da snosi sanaciju i plati sve troškove.

QQ: Rekli ste da su ovi stručnjaci iz Češke Republike u Banjaluci. Da li su oni još uvijek tu? Kada će završiti s uzimanjem uzoraka i kada se mogu očekivati neki rezultati, odnosno, kada bi taj piralen prestao biti opasnost za građane Banjaluke?

Radusin: Plan čeških eksperata je da u Banjaluci ostanu tri sedmice. Nakon toga ćemo vidjeti šta će reći. Uglavnom, njihov plan je da na terenu rade tri sedmice.

QQ: Da li je bilo moguće da je u ovih godinu dana, zbog kiše i uklanjanja tog materijala, taj piralen otišao u zemlju, u vodu?

Radusin: Što se tiče zagađenja vode, plan je u okviru ovih analiza, od strane čeških eksperata, da se uzmu određeni uzorci da bi se dokazalo eventualno prisustvo bilo kojeg zagađivača i u vodi, međutim, prema onim podacima koji su rađeni u proteklom periodu, mi imamo saznanja da ne postoji zagađenje vode i da ne postoji zagađenje ni sedimenta. Tako da su to podaci za koje postoje dovoljno validne laboratorije, čiji su rezultati pokazali da zagađenje vode i sedimenta ne postoji. Naravno, zahtijevali smo da se i to potvrdi.