Tužilaštvo Tuzlanskog kantona je 2017. godine počelo operativne provjere na terenu kako bi istražilo da li i u kojem omjeru postoji zagađenje okoliša u TK, koji je poznat po industriji. Početkom 2018. godine Tužilaštvo je formiralo istražni tim, koji čine tužioci Tužilaštva TK, pripadnici MUP-a TK, vodni i okolišni inspektori Federacije BiH, pripadnici Agencije za vodno područje rijeke Save i dr.

Operativnim provjerama obuhvaćeno je nekoliko zagađivača. Među njima, Global ispat koksna industrija (GIKIL) u Lukavcu pokazala se kao zagađivač koji se najviše izdvaja po stepenu zagađenja. Ovoj firmi je u januaru 2017. godine istekla petogodišnja okolišna dozvola, koja do danas zvanično nije produžena. Prema ranijoj dozvoli, GIKIL obavezu da uloži 111 miliona KM u postrojenja u roku od pet godina nije ispunio.

Nakon što je GIKIL zatražio obnavaljanje dozvole od Ministarstva okoliša i turizma FBiH, komisija je izlazila na teren dva puta i utvrdila da ne postoje osnovi za produženje dozvole. Iste te godine dešavaju se dva ekološka incidenta: jedan krajem maja i drugi početkom augusta, kada je došlo do curenja i isticanja veće količine nadkatranske vode, amonijačne vode i drugih opasnih materija u rijeku Spreču. Tada reaguju nadležne institucije. Po naredbi Opštinskog suda u Lukavcu, tim istražitelja izašao je na teren i uzeo uroke zraka, tla i vode te izdao naredbe za vještačenja. Istražitelji su na mjestu događaja zatekli dotrajalu opremu i radnike koji su imali minimum zaštitne opreme ili je uopšte nisu imali. Po njihovim riječima, osjetio se izuzetno jak i neugodan miris od supstanci koje su kasnije pronašli i u rijeci Spreči. Kazali su kako se katran mogao vidjeti na svakom mjestu, te da je sve jako zapušteno i nezaštićeno.

Glavni segment kontrole bio je zaštita okoliša, odnosno Rješenje o obustavi rada GIKIL-a koje je postupajući inspektor donio, a kojim je GIKIL-u dat rok od 30 dana za obustavu rada ukoliko ne pribavi okolinsku dozvolu. GIKIL je tada pokušao osporiti Rješenje ulaganjem žalbe Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, ali unatoč tome Ministarstvo je u cijelosti potvrdilo rješenje federalnog inspektora i odbacilo žalbu GIKIL-a. Iz Federalne inspekcije tada su izjavili da je GIKIL pokušao skrenuti pažnju sa brutalnog kršenja Zakona o zaštiti okoliša FBiH, Zakona o zaštiti zraka FBiH, Zakona o vodama FBiH kao i nepoštivanja zakonske legislative, zbog čega je ova kompanija izgubila okolinsku, ali i vodnu dozvolu, koja je uslov za izdavanje okolišne dozvole.

Inspekcije, tužioci i brojne druge službe vršile su kontrolu u fabrici kako bi se ustanovilo je li GIKIL nastavio sa nekontrolisanim ispuštanjem štetnih materija i supstanci koje dovode do zagađenja okoliša, zraka, tla i vode, a što dovodi u opasnost život i zdravlje ljudi i životinja i ugrožava ekosistem na području Lukavca, rijeke Spreče, i šire.

U januaru 2019. godine GIKIL objavljuje da su urađena tri nova filtera na kanalu otpadnih voda, odnosno da će otpadne industrijske vode u kanalu koji vodi od Koksare prema rijeci Spreči ubuduće biti filtrirane na tri lokacije unutar kruga fabrike. Osim toga, kazali su da su realizovali i značajan projekat zbrinjavanja katranskog fusa.

Krajem februara iste godine Agencija za vodno područje rijeke Save je kompaniji GIKIL izdala Rješenje o vodnoj dozvoli. Po riječima predstavnika Agencije, odluka je donesena nakon što je GIKIL ispunio sve neophodne uslove  za pribavljanje nove vodne dozvole i predstavljala je prvu značajniju javnu potvrdu da je GIKIL u proteklih pet mjeseci učinio ogromne napore s ciljem bolje zaštite voda, tla i zraka, odnosno zaštite okoliša u cjelini.

Petogodišnja vodna dozvola jedan je od uslova za dobijanje ekološke dozvole, koju GIKIL nema ni dan-danas. Tadašnja uprava firme tvrdila je kako je učinjeno sve da se postojeći pogoni dovedu u ispravno stanje, da se kroz više od 40 projekata eliminišu nedostaci koji su uticali na zagađenje okoline, te da je uloženo tri od planiranih pet miliona maraka. Menadžment GIKIL-a novinare je odveo na mjesto gdje se desio pomenuti ekološki incident 2018. godine, kada je eksplozija rezervoara uzrokovala razlijevanje onečišćene vode u okolinu. Tada su predstavljeni novi rezervoari, prethladnjaci koksnog gasa, amonijačni ispirači itd. Rečeno je takođe da je urađena nova linija amonijevog sulfata i da je to urađeno kako bi se poboljšao kvalitet otpadnih voda koje otiču u rijeku Spreču. Naglašeno je i to da rade monitoring koji mjeri emisiju dimnih plinova u atmosferu i da će podatke staviti na kapiju firme kako bi ih svi mogli vidjeti.

Vodna dozvola koju su tada dobili nametnula je GIKIL-u niz mjera; između ostalog, ugradnju separatora u koji će ići otpadna voda, a koja će se dalje pročišćavati i ispuštati u rijeku Spreču. U aprilu 2019. godine firma je obavijestila javnost da je modernizovan sisač koksnog gasa, a u oktobru iste godine da je na pogonu fabrike Koksara instalirana nova centrifuga za izdvajanje soli amonijevog sulfata, čime je postignut sigurniji rad postrojenja. Takođe su obavijestili da planiraju optimizaciju kompletnog postrojenja biološkog prečišćavanja otpadnih voda iz fabrike koksa. Inače, GIKIL je 2018. godinu završio sa najboljim rezultatima otkako firma radi, ali je tokom 2019. iz kompanije stigla vijest da gube milion maraka mjesečno nakon što je Federalna inspekcija naredila zatvaranje fabrike maleinske kiseline i fabrike amonijaka.

U julu 2019. godine Kantonalno tužilaštvo TK obznanilo je informacije do kojih su došli istražujući rad ove firme: kriminalne radnje u Global ispat koksnoj Industriji Lukavac traju duži niz godina. Prema informacijama koje je izložilo Tužilaštvo, u periodu od devet godina na sumnjiv način je iz firme izvučeno više od dvadeset miliona maraka. Novac je završavao na računima firme GSHL, koja je vlasništvo Pramoda Mittala, predsjednika Nadzornog odbora GIKIL-a, koji je bio uhapšen i pušten uz milionsku kauciju. S njim su uhapšeni i član ovog odbora Rajiba Dasha i generalni direktor kompanije Paramesha Bhattacharyya, dok je istragom obuhvaćen i odbjegli bivši direktor Debashish Ganguly. Tužilaštvo tvrdi da su sredstva iz GIKIL-a usmjeravana na ime sasvim drugih firmi, u drugačijim iznosima nego što je bilo dogovoreno. Postoji sumnja da je novac prebacivan i na neke lične adrese kako bi se na taj način spriječila isplata plaća ili doprinosa radnicima i izbjegla obaveza prema dobavljačima, u najvećoj mjeri prema Željeznicama FBiH i Luci Ploče.

Sve to dovelo je u pitanje cjelokupan proces proizvodnje i opstanak GIKIL-a. Radnici su godinama upozoravali da se kapital izvlači iz kompanije a da se ništa ne ulaže, pa su sve prijavili Tužilaštvu. Kantonalno tužilaštvo je u više navrata tražilo ocjenu od državnog tužilaštva, koje je predmet vratilo u Tuzlu, gdje je istraga otvorena i ubrzo razotkrila velike kriminalne radnje.

Mittalu i ostalim državljanima Indije stavlja se na teret da su još od 2003. godine, kada je došlo do pristupanja tadašnjeg GSHL-a u formiranje GIKIL-a, sačinili aneks ugovora pomoću kojeg nisu uplatili GIKIL-u obaveznih 45 miliona maraka, a sve to uz povezanost stranog ulagača i pojedinaca iz naše zemlje. Mittal i saradnici terete se i da su od juna 2018, kada je nad GSHL-om otvoren likvidacijski postupak, neovlašteno radili dalje i izvlačili milione iz lukavačkog GIKIL-a.

GIKIL ni danas nema okolinsku dozvolu za rad pogona za proizvodnju koksa i hemijskih proizvoda. Vlade Federacije BiH prihvatila je informaciju Federalnog ministarstva okoliša o nemogućnosti izdavanja okolinske dozvole GIKIL-u. Kao razlog je navedeno neispunjavanje standarda zaštite okoliša, neizvršenje mjera za smanjenje zagađenja okoliša kao i dalje kontinuirano zagađenje okoliša grada Lukavca, Tuzlanskog kantona i šire. Na osnovu okolišne dozvole od 24. januara 2012. godine, GIKIL je investirao nešto više od četiri miliona iako je imao obavezu da u unapređenje tehnologije s ciljem reduciranja štetnog utjecaja na okoliš investira više od 111 miliona KM. Vlada FBiH smatra da je na taj način ovo privredno društvo pokazalo krajnju neozbiljnost kada je riječ o zaštiti okoliša i o nepoštivanju prava ljudi na zdrav okoliš, život i imovinu.

Zagađenje okoline u Lukavcu još nije dobilo sudski epilog; za to još niko nije odgovarao. Po nalogu Tužilaštva TK-a, krajem augusta 2018. godine uhapšen je generalni direktor GIKIL-a Debashish Ganguly. On je osumnjičen za krivična djela koja se odnose na zaštitu okoliša. Početkom 2019. godine Općinski sud u Lukavcu potvrdio je optužnicu Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona protiv Debashish Gangulyja, tadašnjeg generalnog direktora GIKIL-a, kao i protiv ovog pravnog lica zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo onečišćenje okoliša.

Ganguly, koji ima indijsko državljanstvo, pred samo podizanje optužnice smijenjen je s ove funkcije i napustio je BiH nakon što je mu Općinski sud u Lukavcu ukinuo mjere zabrane i vratio mu putnu ispravu. Tužilaštvo je za njega predlagalo određivanje mjere pritvora zbog bojazni da će napustiti BiH, a nakon toga i da mu se produže mjere zabrane – no, sud je to odbio i te mjere ukinuo.

Optuženim Gangulyju i pravnom licu GIKIL na teret se stavlja propuštanje izvršenja obaveza iz okolinske dozvole Federalnog ministarstva turizma i okoliša, prema kojoj je GIKIL u periodu od pet godina (2012-2017) bio dužan izvršiti ulaganja u iznosu od 111 miliona KM u ekološke projekte, a što bi dovelo do prestanka emisije štetnih polutanata u zrak, vodu i tlo.

Zbog propuštanja ulaganja u ekološke projekte, različitim vještačenjima i stručnim analizama zraka, vode i tla, a nakon nekoliko incidenata u kojima je došlo do izlijevanja katrana, amonijačne vode ili drugih štetnih materija u rijeku Spreču i okolinu Lukavca tokom 2018. godine, utvrđeno je da je emisija štetnih i otrovnih polutanata, od kojih su neki i kancerogeni, dostizala od 500 do 150.000 puta veće vrijednosti u odnosu na dozvoljene granične vrijednosti.

Takođe, optuženi su postupali suprotno Zakonu o zaštiti okoliša FBiH, kojim je propisano da se prilikom upravljanja opasnim supstancama, ili kada se primjenjuju opasne tehnologije u proizvodnji, moraju preduzeti sve potrebne zaštitne i sigurnosne mjere kojima se opasnost po okoliš svodi na najniži stepen ili se eliminiše, te se tako onečišćenjem okoliša konstantno izaziva opasnost po zdravlje ne samo ljudi nego i životinjskog i biljnog svijeta.

Tužilaštvo je po ovom predmetu provelo detaljnu istragu u saradnji sa MUP-om TK te federalnim vodnim i okolišnim inspektorima. U istragu su bili uključeni i vještaci i stručna lica iz oblasti okoliša, kantonalne inspekcije, firma za kvalitet, standardizaciju i ekologiju, kao i Agencija za vodno područje sliva rijeke Save.

Uz optužnicu, nadležnom sudu su priloženi brojni dokazi: vještačenja, stručne analize, zapisnici o inspekcijskom nadzoru i drugi dokazni materijali.
U julu 2019. godine pripadnici MUP-a Tuzlanskog kantona uhapsili su Pramoda Mittala, britansko-indijskog milijardera, koji se sumnjiči za privredni kriminal u GIKIL-u. Uz Mittala, uhapšeni su i član Nadzornog odbora Razib Dash i generalni direktor GIKIL-a Paramesh Bhattacharyya. Uhapšeni su zbog postojanja sumnje da su u periodu od 2003. godine pa nadalje počinili krivično djelo organizovanog kriminala i pranja novca. Mittal je platio kauciju od milion maraka i napustio BiH, kao i njegovi saradnici.

Krajem 2019. godine uhapšeni su Ivan Vukšić, Mato Pavković i Ivana Bunoza, članovi Nadzornog odbora GIKIL-a, kao i Erna Mehmedović, generalna sekretarka društva. Sve uhapšene osobe osumnjičene su kao pripadnici kriminalne grupe koju je organizovao Pramod, odnosno za krivična djela organizovanog kriminala i zloupotreba položaja i ovlaštenja. U toj grupi je i Mittalova kćerka Shristi Mittal, koja se nalazi izvan BiH i nije dostupna organima gonjena.

Inače, vlasnici kapitala GIKIL-a su Koksno-hemijski kombinat u stečaju i likvidator britansko-indijske kompanije GSHL. U martu 2020. godine kompanija je dobila novi nadzorni odbor i upravu nakon razrješenja svih ranijih članova i isključenja člana društva GSHL u likvidaciji. U odluci o isključenju obrazlaže se da je GSHL unio 32 miliona maraka, ali da ni nakon 17 godina nije uplatio preostali iznos kapitala od 45 miliona. Pravo na isplatu do sada izvršenih uplata na ime upisanog kapitala imaće nakon obračuna međusobnih potraživanja. Procjenjuje se da je GIKIL dužan oko 300 miliona maraka, a toliko iznosi i procijenjena vrijednost kompanije.

I dok je strani investitor izvlačio milione iz fabrike, građani Lukavca i Tuzlanskog kantona su se trovali.

Bez ikakvih sankcija i posljedica Indijci su godinama uništavali okolinu, zrak, tlo, vodu, a novce iznosili iz BiH. Država Bosna i Hercegovina je spavala i sve to dozvoljavala, kao što je dozvolila i sumnjive privatizacijske postupke koji su rezultirali uništavanjem privrede, gašenjem industrijskih giganata i brojnim nezaposlenim radnicima koji su preko noći ostali na ulici.

Građani Lukavca, posebno Eko forum za zaštitu okoliša, godinama su upozoravali da se ovaj grad više ne smije uništavati, da privredni subjekti obmanjuju javnost o ulaganjima za zaštitu okoliša i da pravosuđe mora reagovati. Lukavčani su organizovali i proteste pod nazivom Pravo na zdrav okoliš i od menadžmenta fabrika GIKIL-a, Sisecam sode i Fabrike cementa kao najvećih zagađivača u Lukavcu, zahtijevali da snosi odgovornost zbog zagađenja.

Zagađenju zraka u Lukavcu doprinijela su industrijska postrojenja, individualna ložišta i saobraćaj. Problemi su višedecenijski, a rezultat je sve veći broj oboljelih – godinama upozoravaju Lukavčani, i naglašavaju da je zrak zagađen tokom svih godišnjih doba. Tokom zime koncentracije otrovnih čestica višestruko se veće o dozvoljenih, a Lukavac često svrstavaju u jedan od najzagađenijih gradova ne samo BiH već i šire. Građani su na protestima tražili tri nove mjerne stanice, javnu dostupnost podataka o mjerenjima koja se vrše u fabrikama, kao i umreženost podataka sa resornim ministarstvima. Mnogo puta su poručivali da više ne mogu trpjeti zagađenje i tražili reakcije nadležnih institucija.

Da indijski vlasnici iz GIKIL-a izvlače milione upozoravali su i radnici kompanije, koji su čak blokirali cestu kako bi skrenuli pažnju na taj problem. GIKIL ima oko 1.000 zaposlenih, a radnici se nadaju da se fabrika neće ugasiti i da će zadržati radna mjesta.

Svi su upozoravali na nelegalne radnje u kompaniji, a vlast je spavala.

Reakcije danas dolaze sporo, a Lukavac se i dalje guši, kao i čitav Tuzlanski kanton.